петак, 5. јун 2015.

HNK- Vučjak – Krah svih naših iluzija




U hodniku dnevnoga lista Narodna sloga pronađen je mrtvac. Dok su zaposleni u panici, novinar Polugan pokušava da privede kraju jutarnje izdanje. Muvaju se tu svakoliki likovi; mahniti  Venger, najuren zbog obijanja urednikovog stola, mladi Krešimir Horvat, koji zgađen stanjem u ratnom Zagreba  želi da utehu potraži na selu,  gde bi službovao kao učitelj. U pozadini veliki neonski natpis poziva „Na selo!“ Zavesa se spušta i izlazimo na prvu pauzu. 



Na selu Horvata čeka sve i svašta, a ponajmanje ono čemu se nada. Njegov moral i ideali biće stavljeni na ispit.  Neiskusni mladić postaje laka meta lukavih i prevejanih seljana, koji radi svojih sitnih interesa, lako manipulišu sa njim. Vlada bezvlašće, a krajem lutaju i zlostavljaju bande zelenog kadra. Poput marionete čijim pokretima upravlja lutkar, Horvat pokušava da balansira između dve jingjang žene i pijane i lupeške horde seljana. Zavese se spušta i počinje druga pauza.



Treći, finalni čin po formi je kabaretski. Scena je podeljena na par zasebnih celina. Radnja se na sceni multiplicira u više pararelnih. Pod dimom i mirisom tamjana i sa dva popa, velike iluzije bivaju pokopane, a  ljudi postaju žrtve svojih strasti. Ovde predstava najviše dobija kako na slikovitosti, tako i na tempu i dramatičnosti. Voajerima će se dopasti scena nagih Eve i Krešimir pod tušem. Iznenada, u pozadini se spušta plakat  sa natpisom Who’s afraid of Virginia Wolf. I kao u nekom valceru sve liči na proslavu životu, a negde ispod površine, sam život se smeje i izrugava svojim junacima. I to traje toliko dugo, dok se asambl HNK ne pokloni beogradskoj publici, a ona ga nagradi dugim i iskrenim aplauzom.  



Ovo je ukratko siže drame Miroslava Krleže, Putovanje  u Vučjak. Nikad nisam bio obožavalac njegovog imena i dela, čak naprotiv. Sve to  lamentiranje nad lešinom K&K monarhije delovalo mi je prilično smoreno. No, ova četvorosatna predstava sa dve pauze, bila je sve samo ne dosadna. 

Dobro oslikana galerija likova, raspolućenih u vremenima istorijskih previranja, freska čitavog jednog vremena i jednog prostora.  Krleža se u ovom delu surovo obračunava s idealima jednog mladog čoveka. Čoveka koji selo, mitsko selo, gde se sve začelo, idealizira, tražeći u njemu samo vrline. 

I već na prvom koraku, njegova iluzija je srušena. Opljačkan je i ranjen. Nekako dolazi do nečeg što bi trebalo da je škola, a u stvari je birtija i dućan. Koju vodi Marijana, udovica njegovog prethodnika, očajna žena sa decom koju treba nahraniti. Ona u njemu vidi zaštitu od okrutne i surove sredine i njih dvoje započinju strastvenu vezu. No, da ne bude u stilu Holivudu, iz Amerike je u tu hrvatsku zabit pristigla zanosna Eva. Žena izraženog seksipila, koja se bavi švercom umetnina opljačkanih iz crkava. Kao da to sve nije dovoljno za zaplet, neočekivano se iz Sibira vraća već prežaljeni Marijanin muž, Lazar. Lazar, preteča hipika, u religijskom smislu protivteža je Vengeru, koji je slobodan mislilac. Dva susprostavljena pogleda na hrišćanstvo, koji su bila idealan fitilj za sukobe na ovim prostorima. 

http://www.hnk.hr/predstave/vucjak/

 

Sjajna, maratonska drama, fenomanalne scenografije koja se lako transformiše u sasvim novu scenu, muzika koja idealno potcrtrtava tekst sa sjajnim songovima, a među razigranim glumačkim asamblom najslabija karika je baš glavni lik koga tumači Silvio Vovk. 

 

Nije mu bilo ni lako u klinču sa udovicom Marijana koju sjajno dočarava Alma Prica i Evom senzualne i zavodljive Nine Violić. Milan Pleština maestralan je u liku Pantelije Crnkovića, austrougarskog nadnarednika, pomalo neodgovornog i poprilično pijanog. Na trenutke je fizička silina sa kojima se glumci obračunavaja sa sobom i drugima skoro zastrašujuća. 
 

Vučjak tako postaje metafora svih naših izneverenih nada, krah svih naših fantazija, čvorište svih naših duhovnih posrtanja i paranoja, svih sitnih i mnogobrojnih poraza, koje je život izvojevao nad našom sujetom i iluzijama. Gde smo poraženi i na kolenima, bez prava na revanš. 



Režija: Ivica Buljan.
Uloge: Alma Prica, Bojan Navojec, Nina Violić, Livio Badurina, Goran Grgić, Milan Pleština, Nikša Kušelj, Damir Markovina, Ivan Glowatzky, Alen Šalinović i drugi.
Dramaturg: Vlaho Bogišić.
Kompozitor Mitja Vrhovnik Smrekar.
Scenograf Aleksandar Denić.
Kostimografkinja Ana Savić Gecan.

Нема коментара:

Постави коментар