петак, 30. септембар 2016.

V Goethe-FEST 2016 -„Reality Bites“






Kuturni centar Beograda  -Dvorana Kulturnog centra , Kolarčeva 6
6 – 12.10.2016.

13 - 19. oktobar 2016.
Kulturni centar Novog Sada, Katolička porta 5

24 - 29. oktobar 2016.
Niški Kulturni centar, Stanoja Bunuševca bb


Festival savremenog nemačkog filma GoetheFEST koji uspešno, peti put za redom, organizuju Goethe Institut i Kulturni centar Beograda biće održan od 6. do 12. oktobra u Dvorani Kulturnog centra Beograda pod sloganom REALITY BITES.

Srđan Arsenijević, gost urednik filmskog programa Kulturnog centra Beograd pojasnio je ovaj naslov. „Reality Bites“ (Stvarnost ujeda) naslov je američke filmske tragiko-medije iz 1994. godine, sa Benom Stilerom, Vinonom Rajder i Itanom Houkom u glavnim ulogama. 

Teme kao što su odrastanje, mladi ljudi i njihovi izgledi za budućnost, ljubavne afere i identiteti „Reality Bites“ prikazuje kroz prizmu dokumentarnog filma koji o životu četvoro junaka snima jedan od protagonista. Ovaj naslov se, doduše, može prevesti i kao „delić realnosti“; komleksne stvarnosti koju živimo. Arsenijević je dodao da Dvorana kulturnog centra ove sezone publiku dočekuje delimično renoviran, a evo i prilike da se verna publika u to i uveri. 

Publika u Beogradu, Novom Sadu i Nišu imaće priliku da vidi ukupno dvanaest filmova, tokom sedam festivalskih večeri. U pitanju je odabir filmova sa Berlinala 2016. ali i najvažnije aktuelne dobitnike Nemačke filmske nagrade, naglasio je dr. Matijas Miler-Viferig, direktor Goethe-Instituta u Beogradu i programski direktor GoetheFEST-a. Iskoristio je priliku da pohvali rad Srđana Arsenijevića, za kojeg drži da je dostojan naslednik Nebojše Popovića. 


Iako je GoetheFEST relativno mlad festival, sa sigurnoću možemo reći da je već potpuno etabliran. Još od samog osnivanja 2012. godine publika pokazuje izuzetno veliko interesovanje za nove nemačke fil-move, koji u Srbiju dolaze neposredno s Berlinala, tako da se prošle godine „tražila karta više“.


Različite stvarnosti, sveprisutne a često i bolne, mnogobrojni uspekti, kojima se bave brojni nemački filmovi sa Berlinala 2016. odranije su poznate, ali su istovremeno i nove: odrastanje, perspektive (ili besperspektivnost), afere (u ljubavnom, ali i u političkom životu), kulturni i seksualni identiteti, a često i migracije i izbeglištvo. Baš kao i u filmu „Reality Bites“, značajnu ulogu takođe igra dokumentaristička estetika.

Program Berlinala 2016. nemačka filmska kritika sažela je na sledeći način: dokumentarni film zastupljeniji je u igranom više no ikad. U jedinom nemačkom ostvarenju u zvaničnoj konkurenciji Berlinala 2016, filmu Ane Zore Berahed pod naslovom „24 nedelje“, mlada režiserka tako, primera radi, koristi dokumentarističku kameru, a umesto glumaca angažuje „pravo“ medicinsko osoblje, uprkos tome što svoje ostvarenje svrstava među igrane, a ne među dokumentarne filmove. U ovom fascinantnom, autentičnom filmu ona se hvata u koštac sa etičko-moralnim dilemama para, koji saznaje da bi im porod mogao da pati od Daunovog sindroma, te razmatraju da li da urade abortus. Nemačka stvarnost veli da se to dešava u 90 % slučajeva. Film je u nemačke bioskope ušao prošle nedelje, njih petsto. Julija Jenč je u ovom ostvarenju pružila briljantunu partiju.

Pored ovog filma, dokumentarističku kameru kao stilsko sredstvo koristi još jedno nemačko ostvarenje sa Berlinala 2016, koje će moći da vidi i publika beogradskog GoetheFEST-a – „Meteorštrase“ Aline Fišer, o mladiću iz Libana koji je uspeo da stigne u Berlin, ali bez ikakvih izgleda za budućnost... Dakle, ovde imamo posla sa aktuelnom tematikom migracija i izbeglištva. Sličnu problematiku, ali iz sasvim drug vizure obrađuje i film "Otac" Babai, debitanskom delu mladog kosovskog reditelja Visara Morine, o dečaku sa Kosova koji 90-ih godina XX veka sam kreće za Nemačku ne bi li pronašao oca. Na Mihenskom filmskom festivalu 2015. dodeljena mu je nagrada za mlade talente.

Za ljubitelje dobrog filma ove godine smo pripremili „Fack ju Göhte 2“, nastavak istoimenog filma za koji se na prošlogodišnjem festivalu tražila karta više čak i u repriznoj projekciji. Ovaj film prepun neformalnog ponašanja je u Nemačkoj pogledalo preko 2,5 miliona gledalaca. Ovaj put vas vodi na Tajland.



Pored onih nevoljnih putnika, onih koji beže sa ratišta, na ovoj smotri ćemo se susreti i sa sasvim drugojačijim putovanjima. Publiku ove godine očekuje i film rediteljke Doris Derije „Pozdravi iz Fukušime“, jedan od najboljih filmova sezone.  Film koji prati sudbine dve žene različitih godišta, koji govori o mladoj Nemici koja bežeći od neostvarenih životnih snova putuje u Japan i pridružuje se organizaciji Clown4Help. Autorka spaja fikciju i realnost, a kao stilsko sredstvo koristi crno-bele snimke pejzaža koje je nakon havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani načinila ostarela gejša,  jedna od dve glavne junakinje filma.


Ljubitelje dobrog filma ove godine očekuje i film Agonija Davida Kleja Dijaza koji govori o sudbini dvoje protagonista pomoću vesti iz dve realnosti, a bavi se porastom nasilja i nedostatkom perspektive za mlade ljude između 20 i 30 godina. Na programu je i debitantski dugometražni igrani film reditelja Tomasa Štubera Herbert, koji je dobio srebnu Nemačku filmsku nagradu u kategoriji igrani film, dok je glumac Peter Kurt osvojio prvu nagradu za glavnu mušku ulogu. Scenario o bokseru koji stari Štuber je pisao zajedno sa piscem Klemensom Majerom, koji je prošle godine bio počasni gost GoetheFESTa”.


Putovanja mogu biti svakojaka, pa i pod uticajem haluciongenih pečuraka u „Tamnoj strani Meseca“. Rediteljka R. Uisenma Borhu u filmu „Ne gledaj me tako“, prevalila je mukotrpni put od rodne Mongolije do tadšnje DDR, obavestila nas je Sunčica Šido, koordinatorka programa Gete instituta. U ovom ostvarenju snimljenim za tričavih 25 hiljada evra, autorka se bavi problemima rodnog identiteta, pozicijom došljaka i žena u nemačkom savremenom društvu. Bila je odbijena za državne sunvencije za ovaj film sa obrazloženjem da je „previše ženski, previše seksi i odveć radikalan“.

Vrhunac, a ujedno i završnica V GoetheFEST-a biće film „Država protiv Frica Bauera“ Larsa Kraumesa, dobitnika zlatne Nemačke filmske nagrade za 2016. u brojnim kategorijama. Film se bavi preispitivanjem nemačke bliske prošlosti, Nemačkom posle II svetskog rata i borbom nepokolebljivog državnog tužioca Frica Bauera da izvede pred sud nacističke zločince i da ih osudi za zlodela koja su počinili u koncentracionim logorima...

Gete institut je želeo da u goste Beograđanima dovede i nekog od reditelja filmova koji će biti prikazani,a li oni su ili zauzeti snimanjem novih filmova ili nekim drugim obavezama. Što, naravno, ne znači da će od te sjajne zamisli odustati ubuduće. Svi filmovi osim jednog premijerno se prikazuju u Srbiji.

Prodaja karata po ceni od 250,00 dinara od 29. septembra na blagajni Dvorane Kulturnog centra Beograda, Kolarčeva 6. Radno vreme blagajne svakoga dana od 16:00 do 21:00.

Više informacija o našem programu možete da vidite OVDE:



PROGRAM:



Četvrtak, 06. oktobar -otvaranje

20.00 Pozdravi iz Fukušime – R. Doris Deri 



(Nemačka 2016, 104 min, na nemačkom, engleskom, japanskom sa srpskim titlovima)

Uloge: Rozali Tomas, Kaori Momoi, Moše Kojen, Nami Kamata, Aja Irizuki...

Realnost i fikcija – gejša i područje Fukušime uništeno od strane realne katastrofe atomskog reaktora, koji su u Nemačkoj definitivno zapečatili izlazak iz atomske energije.

U bekstvu od svojih neostvarenih životnih snova mlada Nemica Mari putuje u Japan. Tamo se priključuje organizaciji Clowns4Help, koja u katastrofom pogođeno područje Fukušime žrtvama trostruke katastrofe iz 2011. želi da donese malo radosti u nužna skloništa, u kojima još uvek žive pretežno stariji ljudi jer nisu želeli ili nisu mogli da se isele. 



Međutim, Mari uskoro sebi mora da prizna da za ovu vrstu posla nije nimalo sposobna. Neposredno pre toga, u nameri da ponovo pobegne, ona sreće svojeglavu Satomi, poslednju gejšu Fukušime, koja je sebi utuvila u glavu da se vrati svojoj razorenoj kući u zabranjenoj zoni. Mari pomaže Satomi u poslovima oko raščišćavanja. Pri tom se mlada i stara žena, koje ne mogu biti različitije, polako zbližuju i obe se sukobljavaju sa duhovima svojih prošlosti. 

Film za koji su ključne reči: mačka, grana, čaj i slon. Saznajte zašto.

Posle filma Trešnjin cvet – Hanami, Doris Deri, koja je napisala i scenario, se ponovo vraća u Japan. Njena u crno-beloj tehnici snimljena drama pripoveda univerzalnu, poetsku priču o ostavljanju svega iza sebe i nastavku života.

Petak, 07. oktobar

19.00  4 kralja
- R. Tereza von Elc 


(Nemačka 2015, 99 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Moric Loi, Janis Nivener, Jela Haze, Paula Ber…

Jela Hase (Ratnica, Lolipop čudovište, Fak ju Gete) dobila je nagradu Zvezda u usponu 2016 na Berlinalu 2016.

Srceparajuća drama o četvorici mladih, zrelih, povređenih omladinaca koji su prinuđeni da Božićne praznike provedu u psihijatrijskoj klinici za mlade. Konfrontirani međusobno, sa sebi samima i nekonvencionalnim psihijatrom, doživeće Božić koji nikada neće moći das zaborave.

Kako to da su četvorica mladića zajedno, a ne mogu da izađu na kraj sa sopstvenom realnošću? Timbilding kao vežba glume pre nego što počne snimanje. . .

21.00  24 nedelje - R. Ane Zora Berahed 


(Nemačka 2016, 102 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Julija Jenč, Bjarne Medel, Emilija Piske...

Premijera u takmičarskom delu Berlinala 2016.

Stručnjaci svoje struke: prenatalni dijagnostičari u teškoj odluci o životu i smrti nerođenog deteta

Kao kabaretiskinja, Astrid zasmejava ljude. Suprug Markus je njen menadžer. Njih dvoje su uigran par, imaju devetogodišnju ćerku i očekuju i drugo dete. Kada saznaju da će njihovo dete doći bolesno na svet, u početku se sa velikim optimizmom suočavaju sa izazovom koji ne mogu da procene. Međutim, što je termin rođenja bliži, to je Astrid sve više zabrinuta – za budućnost novorođenčeta, ali i budućnost porodice i posla. Posle brojnih diskusija i suočavanja sa problemom, Astrid shvata da odluku koja se tiče njenog celokupnog života, može da donese samo ona sama. Stvar je utoliko komplikovanija što je ona, kao uspešna zabavljačica, u centru medijske pažnje.

I drugi film režiserke iz Erfurta Ane Zora Berahed, „Dve majke“, koji je 2013. predstavila u delu Perspektive Deutsches Kino na Berlinalu, bavi se ženskom projekcijom života. Ona daje jezgrovit portret žene koja biva bačena u veliki moralni konflikt u kome ne postoje jednostavna rešenja.


Subota, 08. oktobar

19.00 Herbert – R. Tomas Štuber 


(Nemačka, 2016, 109 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Lina Vendel, Lena Lauzemis, Peter Kurt, Edin Hasanović…

Nemačka nagrada za film 2016: srebrna nagrada za najbolji igrani film, nagrada za najbolju mušku ulogu (Peter Kurt), nagrada za najbolju masku (Hana Hakbajl)

Herbert je gromada od čoveka. Iako u godinama, njegovi mišići i pesnice su su sve što ima. Ranije je važio za „ponos Lajpciga“. Danas zarađuje za život kao pouzdani uterivač dugova ili obezbeđenje, dok uveče priprema mladog ambicioznog boksera Edija za njegov prvi meč za titulu. Međutim, uskoro će Herbert spoznati da se njegov život raspada. Njegova već odrasla ćerka nije ga videla od svoje šeste godine. Sa njegovom prijateljicom Marlene je na odstojanju. A onda dijagnoza ALS okreće njegov dosadašnji život potpuno naglavačke. Herbert zna da je sada došao trenutak za njegov poslednji meč, da sve ono što je radio pogrešno, sada mora da ispravi. Pre nego što bude kasno…

21.00 Fak ju Gete 2 - R. Bora Dagtekin 


(Nemačka, 2015, 115 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Eljas M'Barek, Jela Haze, Karoline Herfurt, Katja Riman...

Nastavnik na zameni i bivši robijaš Zeki Miler (Elyas M'Barek) ne bi ni u snu došao na ideju da svoje zučenike vodi na – pogotovu ne, nakon što se jedan deo njegovog plena iznenada pojavio. Direktorka Gerster (Katja Riman), međutim, pošto-poto želi da gimnaziji Šiler učini nedostupnom partnersku školu iz Tajlanda. I nakon što je plišana životinja, u koju je Zeki sakrio svoje dijamante, završila u kontejneru sa humanitarnom pomoći za tajlanđansku siročad, ne ostaje mu ništa drugo, nego da sa najvećim gluperdama iz 10b razreda krene put dalekog istoka.


Nedelja, 09. oktobar

19.00 Ulica meteora - Aline Fišer 


(Nemačka 2016, 84 min, na nemačkom, arapskom, engleskom sa srpskim titlovima)

Uloge: Husein Eliraki, Oktaj Ozdemir, Bodo Goldbek...

U pozadini aerodroma Berlin-Tegel realnost predgrađa i sveta muškaraca za mlade izbeglice nije previše privlačan. . .

Mohamed ima 18 godina. Pobegavši pre rata iz Libana u Nemačku, on traga za orijentacijom u svetu muškaraca: tu je odrpani upravnik servisa za motocikle, u kome radi kao ispomoć, kolega, koji priča o svojim iskustvima u Legiji stranaca – i pre svega Lakdar (27), njegov ekscentrični i navalentni brat. Obojica žive zajedno, bez roditelja, u oronulom, nekadašnjem porodičnom stanu u Berlinu-Tegel. Nad kućom neprestano grme avioni. Između neprijatnog posla i nade u obrazovanje, između herojskih priča o prijateljstvu njegovih kolega i sopstvenih sećanja na rat, između dobrih i sve češće loših delirijuma i saveta svoga brata, mladom Palestincu se nameće pitanje: šta u stvari znači biti muškarac?


21.00  Divlje – R. Nikolet Krebic 


(Nemačka, 2016, 90 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Lilit Štangenberg, Georg Fridrih, Zilke Bodenbender…

Kako se vuk našao u apartmanu u betonskoj zgradi? Grad i industrijsko okruženje protiv prirode i želje za slobodom. Snažan utisak: glavna protagonistkinja Lilit Štangenberg

Ania je povučena, stidljiva devojka koja živi sama u malom apartmanu i bez mnogo upadljivosti radi u IT firmi koju vodi neprijatni šef Boris. U svoje slobodno vreme Ania napreduje sa svojim umetničkim projektom i trenira streljaštvo. Susret sa vukom na putu kući menja Aniin život iz osnova. U njoj se budi tako velika strast, za koju u svakodnevnom životu nije verovala da je moguća. 

Ania kreće da lovi vuka – i na kraju joj polazi za rukom da divlju životinju dovede kući. Ona sve više i više otkriva svoju životinjsku stranu: želja za seksom raste, interesovanje za društvene norme opada. Ania na druge deluje čas privlačno, čas odbojno…


Ponedeljak, 10. oktobar


19.00 Agonija – R. David Klej Dijaz (Nemačka / Austrija 2016, 93 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Samuel Šnajder, Aleksandar Srčin, Aleksandra Šmit, Simon Hacl, Laurenc Flajsner…

Dva mladića, Kristijan (24) i Aleks (17), čije egzistencije idu svojim tokom nezavisno jedna od druge. Jedan od njih će na kraju izvršiti ubistvo. Kome se ovako nešto dogodi, možda čak u sopstvenom životnom okruženju, ne preostaje mu ništa drugo nego da traga za uzrocima zločina i da, kako god, dramatičnom stanju oduzme sazdani, svirepi smisao. Ali, šta ako to što se uopšteno naziva životom, ima svoju priču, ali se u pripovest ne uklapa? Priče Kristijana i Aleksa se ne ukrštaju. Dva glavna lika žive različite stvarnosti u istoj stvarnosti. Agonija Vas prati.

21.00 Ne gledaj me tako - R. Uisenma Borhu 


(Nemačka, Mongolija 2015, 88 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Jozef Birbihler, Uisenma Borhu, Katja Brener…

Komšinice Hajdi i Iva upoznaju se preko Ivine ćerke Sofije. One najpre postaju prijateljice a kasnije i ljubavnice. I dok Iva razvija prava osećanja i telom i umom se upušta u novu vezu, dotle je za opušteno-neobaveznu Hajdi sve to samo igra. Njihov strastveni odnos doveden je u pitanje kada se pojavljuje Ivin otac i privlači Hajdinu pažnju. Hajdi je fascinirana iskusnim muškarcem koji toliko toga novog ima da ponudi, dok se Iva ljubomorno drži izvan svega. Voljena više pažnje poklanja upravo njenom ocu, koga je godinama izbegavala zato što je ružno govorio o njoj i o vaspitavanju Sofije. Emotivna i moralna napetost raste kada se trojka sve više upliće u mrežu žudnje, krivice i osećanja.

Režiserka i njena partnerka kao naturščici protiv profesionalnog glumca Jozefa Birbihlera: izuzetna priča između realnosti i fikcije, autobiografije i storitelinga. . .


Utorak, 11. oktobar

19.00 Babai – R. Visar Morina 


(Nemačka / Kosovo / Makedonija / Francuska 2015, 104 min. – na albanskom, nemačkom – u originalu sa nemačkim i srpskim titlovima)

Uloge: Val Maloku, Astrit Kabaši, Adriana Matoši, Dževdet Jašari...

Nagrada za talente Novi nemački film – Münchner Filmfest 2015 za tri najznačajnije kategorije

Desetogodišnji Nori i njegov otac Gezim zajedno prodaju cigarete na ulicama predratnog Kosova 90-ih. O Norijevoj majci Gezim ne želi da govori. Beg od prošlosti spada u očevu snagu. On želi da pobegne sa Kosova, ali bez Norija. Međutim, sin se suprotstavlja i pokušava svim sredstvima da ga spreči u tom naumu. Dolazi do nesreće. Prestravljeni otac odnosi Norija u bolnicu. Po Norijevom izlasku iz bolnice njegov otac potajno odlazi. Pun besa i odlučnosti Nori ga prati na opasnom putu i zaista ga ponovo nalazi u Nemačkoj. Dečijom konsekventnošću ga suočava sa njegovim nedelom koje ne može da mu oprosti.

Zamrznuta stvarnost na Kosovu i u Albaniji, beg u navodno bolju budućnost - realnost u filmu punom tihih osećanja i snažne čežnje.

21.00 Tamna strana meseca – R. Štefan Rik

(Nemačka / Luksemburg 2015, 97 min, na nemačkom sa srpskim titlovima)

Uloge: Moric Blajbtroj, Jirgen Prohnov, Nora fon Valdšteten…

Urs Blank (Moric Blajbtroj) je izuzetno uspešan privredni advokat i kao takav priznati član društva. Međutim, uprkos poslovnom uspehu i privatnoj sreći sa suprugom Evelin (Doris Šrecmajer), Blank nije zadovoljan: samoubistvo poslovnog kolege ga potpuno izbacuje iz koloseka. U tom trenutku u njegov život ulazi nekonvencionalna Lusil (Nora fon Valdšteten), koja ga magično privlači i koja ga odvlači u njen svet: nagovara ga da probaju haluciongene pečurke – što će imati dalekosežne posledice. Pod uticajem droga Blank nije više u stanju da kontroliše njegovu agresivnost i instinkt, čak se ne plaši da izvrši ubistvo. Blanku je hitno potrebno protivsredstvo i da bi ga našao povlači se u šumu. Poteškoće u kojima se našao upravo odgovaraju njegovim neprijateljima: Pius Ot (Jirgen Prohnov), poslovni partner, već duže vreme namerava das se reši Ursa…

Delić film možete pogledati OVDE.

Halucinogene droge izazivaju oslobađanje mračnih instikata – magije, tripova, agresija, ubistva. Moric Blajbtroj igra nesputanog privrednog advokata prema romanu uspešnog švajcarskog autora Martina Zutera.


Sreda, 12. oktobar - zatvaranje


20.00 Država protiv Frica Bauera - R. Lars Kraume

(Nemačka, 2015, 105 min, na nemačkom, engleskom, jidišu sa srpskim titlovima)

Uloge: Burghart Klausner, Ronald Cerfeld, Sebastijan Blomberg...

Nemačka, 1957. I dok mlada Savezna republika želi da ostavi za sobom vreme nacional-socijalizma, jedan čovek se neumorno bori za to da počinioce izvede pred sud u sopstvenoj zemlji: 12 godina po završetku rata beskompromisni državni tužilac Fric Bauer dobija obaveštenje o tome gde se navodno krije Adolf Ajhman, nekadašnji glavni zapovednik SS-a.

Zajedno sa mladim državnim tužiocem Karlom Angermanom, Bauer počinje sa istraživanjem pozadine. Međutim, dolazi do formiranja otpora iz najviših krugova. Počinje naizgled bezizgledna borba protiv nevidljivih protivnika, međutim, Bauer i Angerman ne odustaju, znajući da će potera za Ajhmanom i poslovno i privatno od njih zahtevati sve.

Odlomak iz filma možete pogledati OVDE.

Realnost 50-ih u fascinantnoj filmskoj biografiji sa nemačkim zvezdama: Bez lične borbe Frica Bauera protiv svih otpora u mladoj Saveznoj Republici Nemačkoj ne bi bilo procesa povodom Aušvica. . .


NAJZNAČAJNIJI NEMAČKI FILMOVI SA BERLINALA 2016.

Film „24 nedelje“ nije, nažalost, odlikovan Srebrnim medvedom, ali je zato i kritičare i publiku podstakao na žučne rasprave. Ovo ostvarenje, koje će se svakom gledaocu bez sumnje urezati u pamćenje, bavi se temom tabuiziranom ne samo u Nemačkoj, nego i u mnogim drugim sredinama. Protagonistkinja Astrid saznaje, naime, da će dete koje nosi najverovatnije imati težak hendikep, pa je prinuđena da donese odluku o daljem toku trudnoće.
U „Pozdravima iz Fukušime“ Doris Derije kao stilsko sredstvo koristi crno-bele snimke pejzaža koje je nakon havarije u japanskoj nuklearnoj elektrani načinila ostarela gejša – jedna od dve glavne junakinje filma.
„Agonija“ Davida Kleja Dijaza sudbinu dvoje protagonista predstavlja pomoću vesti iz dve realnosti, koje i u samom filmu ostaju razdvojene. Ovaj film posvećen je porastu nasilja i nedostatku perspektive za mlade ljude između 20 i 30 godina, a radnju pokreće ubistvo jedne devojke u Beču.
Vrhunac, a ujedno i završnica 5. GoetheFEST-a biće film „Država protiv Frica Bauera “ Larsa Kraumesa, dobitnik zlatne Nemačke filmske nagrade za 2016. u brojnim kategorijama: igrani film, scenario, režija, sporedna muška uloga, scenografija i kostim. Film se bavi Nemačkom nakon Drugog svetskog rata i borbom nepokolebljivog državnog tužioca Frica Bauera da izvede pred sud nacističke zločince i da ih osudi za zlodela koja su počinili u koncentracionim logorima. Da nije bilo Frica Bauera, Zapadna Nemačka sigurno ne bi već sredinom šezdesetih godina prošlog veka uspela da pokrene čuvene sudske procese protiv SS-ovaca iz Aušvica. Publika u Srbiji imaće prilike da se upozna i sa debitantskim dugometražnim igranim filmom Tomasa Štubera „Herbert“, koji ne samo da je prikazan na Berlinalu, nego je dobio i srebnu Nemačku filmsku nagradu u kategoriji igrani film, dok je glumac Peter Kurt osvojio prvu nagradu u kategoriji glavna muška uloga. Scenario je napisao sam Štuber, zajedno s lajpciškim piscem Klemensom Majerom, koji je prošle godine bio počasni gost GoetheFEST-a. Ovo je snažna i potresna priča o bokseru koji stari, a zahvaljujući grandioznim slikama Lajpcig u njoj naprosto blista.

TEME MIGRACIJE I IZBEGLIŠTVO

Osobitu pažnju na Berlinalu 2016. privukle su dve manje igrane produkcije. Radnja filma „Babaj“ Visara Morine počinje na Kosovu devedesetih godina prošlog veka, pred rat. To je priča o dečaku koji sam kreće za Nemačku, ne bi li tamo pronašao oca. Režiser Visar Mo-rina rođen je 1979. godine u Prištini, a kasnije se preselio u Nemačku. Radio je nekoliko godina kao asistent režije u pozorištu Berliner folksbine, da bi se potom upisao na Akademiju medijskih umetnosti u Kelnu. „Babaj“ je njegov prvi igrani film.

Film „Meteorštrase“ Alina Fišer koncipirala je uz intenzivnu saradnju sa glumcima koji tumače glavne uloge, a radnja se odvija 2015. godine. Ovo je autorkino diplomsko ostvarenje, pa je zahvaljujući njemu uspešno okončala studije na Filmskoj akademiji „Konrad Volf“ u  Babelsbergu. Glavni junak, osamnaestogodišnji izbeglica iz Libana živi u ulici Meteorštrase u Berlinu, u neposrednoj blizini aerodroma Tegel. Vreme provodi u nimalo inspirativnom muškom društvu, bez ikakvih izgleda za budućnost. Dok se „Babaj“ bavi počecima migracije, „Meteorštrase“ prikazuje njenu krajnju tačku. Nijedan od ova dva filma nipošto se ne bi mogao izostaviti s petog GoetheFEST-a, imajući u vidu prošlogodišnje masovne migracije, koje su se delom odvijale i preko tzv. Balkanske rute.

POSEBNE PREPORUKE


Mlada Nemica u bekstvu od ličnih problema sprijateljuje se u Fukušimi, u zabranjenoj zoni, sa jednom starom gejšom. U univerzalnoj drami Dorise Derije pod naslovom „Pozdravi iz Fukušime“ obe glavne junakinje prvo moraju da nauče kako da se izbave iz kaveza vlastitih sećanja. Ovo je zaista lep i veoma estetičan film u crno-beloj tehnici, sa izuzetno uspelom muzikom. Prožet je dokumentarnim snimcima načinjenim nakon nuklearne katasrofe, ali i pun vedrih momenata.

Hrabar nemački autorski film „Wild“ govori o jednoj mladoj ženi i o jednom vuku. Radnja filma odvija se u soliterskom naselju u istočnonemačkom gradu Haeleu, među industrijskim ruinama.
Ovo ostvarenje pokazuje kako susret s vukom u glavnoj junakinji budi čežnju za novim, drugačijim životom, za prirodom, nekonvencionalnošću i slobodom, što će potom iz temelja preobraziti njen život.
Nastavak filma „Fack ju Göthe“ nosi naslov „Fack ju Göthe 2“ i već je uspeo da prevaziđe uspeh prvog dela. „Fack ju Göthe“ dobio je nekoliko nagrada u Nemačkoj, a na prošlogodišnjem GoetheFEST-u bio je najposećeniji film. Nemačka publika oduševljena je i nastavkom, kako filmom u celini, tako i glumcima i temom, tako da je prosto hrlila u bioskope. Ovoga puta nedisciplinovani učenici s nastavnikom Cekijem kreću na ekskurziju na Tajland, gde ih čekaju svakojake dogodovštine.

ISTINSKI ŽIVOT

Kao što smo videli, GoetheFEST 2016. nudi niz nagrađenih nemačkih filmova, koje će publika u Srbiji po prvi put imati prilike da vidi.  Verujemo da ova mlada, ali izuzetno uspešna manifestacija time dostojno obeležava svoj petodogišnji jubilej.  Na kraju bismo samo još napomenuli to da je naslov filma „Reality Bites“ svojevremeno na nemačkom govornom području adaptiran kao „Istinski život“ – a taj bi naslov