недеља, 4. март 2018.

Sredozemlje Save Stijepovića

"A ta reka, Dunav, Duna,Dunai, Donau, Dunavo, Duneh ili Danube, Tuna, Danuvius, zatim Ister, Ištar, pa Istros, jed
nako je tekla, sama sebi dovoljna, velika, naočita i drska,  svesna svoje moći,svog dugog pamće nja i veličine, sve dok se, preko Tulče,Suline i jezera Razelm,Lacul Razim, nije, napokon, spo­kojno spojila s morem, tiho zaronila i iščezla. 
 
To je, velim, konačna svrha svake veće reke, upravo to, da uroniu neku važniju, širu i – ako je ikako moguće – opasnijuvodu. Da krene u snažniji život. Isto je kao i kod čoveka. 
 
Ukoliko ne potone u druge ljude, ukoliko ih ne othra­ni i ne nadahne, ne prožme ili ne sačini – presušiće."


Sećajući se svojih mladih dunavskih godina, koje je proveo u sumnjivim poslovima, pripovedač osvetlјava prostor Balkana u XX veku, a njegove refleksije su usmerene i na aktuelni trenutak. Sredozemlje u romanu Sava Stijepovića je prostor između istorijskog i umetničkog, svakako i avanturističkog nasleđa Mediterana i prostora oko Save i Dunava, “trorečje”, vrata istočnog, odnosno kraja zapadnog sveta gde se uticaji prepliću a karakteristični tumači i nosioci radnje u svojim karakterološkim osobinama nose i osobine obadva sveta. Boka kotorska je, naravno, centralni deo priče, ali se ova avantura često otiskuje i u zaleđe, pa i dublje u kopno. 

Stijepovićeva sklonost ka ovom prostoru obogatila je ovaj roman neobičnom pričom koja se provlači između stvarnog nasleđa i imaginativnih storija o izneverenom životu, putovanju kao iskupljenju, tamnim delovima duše i sveta koji je nesklon duhu koji u ovom romanu nose u sebi i istinski posvećenici i najveće bitange. Zato ovde nema pozitivnih i negativnih junaka u pravom smislu reči, glavni junak je prostor koji sebi podređuje ljude i njihove sudbine – zakonitosti iznad sudbine i sudbina čije zakone samo retki mogu da prepoznaju u meandrima lične melanholije. Junaci ove pripovesti istovremeno su i hulje i sveci, okolnosti su samo okvir njihovih unutrašnjih borbi, a istorija prostor u kome se snalaze samo oni koji uspevaju da utiču na glavne tokove. 

Naslov romana, kako se ispostavlјa, sam po sebi jeste prevareno očekivanje: reč je o Sredozemlјu, o sredokraći istorijskih puteva, o srednjoj Evropi, Balkanu, Srbiji i Srbima, kakvi jesu i kakvi bi mogli biti.  

Nagrada „Miroslav Dereta” za 2017. godinu. 


Savo Stijepović je rođen 2. januara 1970. godine u Čačku. Objavio je pesničke zbirke Antologija univerzalizma (1994) i Dekadenca (1996), kao i romane Mahagoni hol (2008) i Kameni brodovi (2011). Priredio je i brojeve časopisa Gradac o Džimu Morisonu (2014) i Džeku Keruaku (2016).

Нема коментара:

Постави коментар